Ljudi često porgrešno veruju da su psiholog i psihijatar ista stvar. To nije tačno. Zvuči slučno, ali nije isto. Osnovne razlike su naličinu lečenja, obrazovanju i pristupu koje primenjuju u rešavanju problema i terapijuskom radu.
- Kada je lečenje u pitanju glavna razlika je ta što:
Psihijatri leče hemijske uzroke i oni leče lekovima.
Psiholozi leče iskustvene uzroke i oni uglavnom leče pričom – učenjem novih načina razmišljanja i ponašanja.
- Kada je u pitanju obrazovanje:
Psihijatri završavaju medicinski fakultet, nakon čega moraju da završe dodatno specijalizaciju iz oblasti psihijatrije, u kojoj su usmereni dve godine na klinički rad sa bolesnim ljudima. Psihijatar se bavi isključivo bolesnim ljudima.
Psiholozi završavaju filozofki fakultet, i pored bavljenja bolesnim ljudima bave se i zdravim ljudima, dakle pored kliničkog iskustva, moraju imati i iskustva u školama, velikim kompanijama, itd. Gde se bave zdravim ljudima.
- Imaju različite pristupe:
Psihijatar ima medicinski pristup – on određuje dijagnozu za koju prepisuje lekove – i problem sa gledava sa biohemijske strane. tj uzroke pronalazi kao disbalans hemije u mozgu i s obzirom da se u medicinskom pristupi smatra da je poremećan nastao hemisjskim putem on se i leči i tretira hemijskim putem (lekovima). Dakle psihijatar leči tako što putem lekova menja hemiju u vašem mozgu.
Psiholog ima filozofski pristup. On ne prepisuje lekove, već se bavi psihološkim savetovanjem i na taj način rešava problem (dakle pričom, a ne lekovima). Psiholog vrši psihološko testiranje, nakon čega obavlja tretman psihološke intervencije – za uzrok poremećaja smatra da je zadužen loš obrazac prilagođavanja koji je osoba iskustveno svesno ili nesvesno naučila i kroz terapijski rad pomaže osobi da se oslobodi tog lošeg modela i nauči drugačije bolje obrazce razlišljanja, i ponašanja. Dakle psiholog ne menja hemiju u mozgu već stil života, navike, misli i ponašanje osobe.